Zemlja je dom živih bića koja su međusobno povezana putem kaleidoskopa odnosa.
Kada uzmete list sa zemlje i razmišljate o njemu kao predmetu je inspirativan čin sam po sebi. Njegov oblik i boja, način na koji ga osećate u svojoj ruci, nežne vene i stabljika koja ga je nekada brzo držala za granu drveta – sve ove osobine otkrivaju da je list minijaturno delo prirodne umetnosti. Dok dublje promišljamo o ovom malom objektu i razmatramo odakle je nastao i u šta je svrhu služio, otkrićemo da je list jedan mali, ali suštinski deo sistema koji koristi energiju sunca, napaja se iz dubina zemlje, i tokom procesa stvara kiseonik ključan za mnoge žive stvari.
Listovi transformišu elemente svoje okoline – sunčevu svetlost, ugljen dioksid, kišu – u ishranu za svoje drvo. Ovaj prelepi, gotovo bestežinski, efemerni komad prirode vitalni je kanal do grane koja je kanal do debla koji je kanal do korena drveta. Koreni, sa svoje strane, izvlače hranljive sastojke iz zemlje kako bi se nahranili deblo, grane i lišće. Živa bića koja udišu kiseonik koji potiče iz ovog procesa izdišu ugljendioksid koji nahrani lišće kroz koje se hrani drvo. Teško je znati gde se završava jedan ciklus, a počinje drugi.
Jedan od mnogih darova koje nam nudi priroda jasan je prikaz međuzavisnosti svih živih bića. Osoba koja izdahne ugljeni dioksid, oblaci koji proizvode kišu, sunce koje daje svetlost, list koji sve ove stvari pretvara u hranu za drvo – nijedna od ovih stvari ne bi mogla da opstane a da nije deo jedinstvenog ciklusa.
Svako živo biće zavisi od drugih živih bića da bi opstalo. Kada posmatramo svet, vidimo da to nije mesto na kome različita bića opstaju nezavisno jedni od drugih. Zemlja je dom mreže živih bića koja su međusobno povezana kaleidoskopom odnosa. Potrebni smo jedni drugima da bismo preživeli i napredovali.
Preuzeto sa: www.dailyom.com
Foto: Pexels