Autor: Ana Jovanović, aromaterapeut i joga učitelj/instruktor, ana.in.sahaja
“Da bismo se trajno rešili bola i patnje, moramo doći do onog dela sebe koji nikada ne pati.”
- Rupert Spajra
Još u najranijim godinama detinjstva, svi počnemo podsvesno da izbegavamo sve što nam stvara neprijatnost i nanosi bol, a kasnije, ovo se pretvori u, više ili manje svesnu, stalnu potragu za srećom kroz odnose sa drugima, mnogobrojne aktivnosti, hranu i različite supstance. Kada i pored svega ostanemo u rolerkosteru stalnog smenjivanja sreće i ushićenja, bola i patnje, okrenemo se terapeutima, lajf koučevima koji nam obećavaju veliku transformaciju, ispunjenje svih želja i srećniji život. I sve njihove tehnike mogu donekle pomoći da raskrinkamo negativne mentalne obrasce i tokove uma ali se najčešće desi da opet dođu periodi velikog nezadovoljstva, tuge, neispunjenosti. Šta god radili, ostajemo i dalje tragaoci i samo zamenimo stari identitet novim, govorimo o radu na sebi, duhovnom razvoju, bezuslovnoj ljubavi, Biću... A potraga i dalje ne prestaje…
Kao palmarosa, trava sa mirisom cveća, svi mi možemo ostati i srećni i tužni, i ranjivi i jaki, i bolesni i pokošeni i puni energije i poleta, možemo biti nemirni i potpuno spokojni.
Ja sam od onih koji su tražili svuda. Iskusila sam nepostojanost i limitiranost svih načina i svih tehnika. Jer cela naša stvarnost je naš um koji je uvek limitiran. I ostaće samo parče stvarnosti i Istine.
Ovih dana difuzer u mojoj sobi raspršuje eterično ulja palmarose do najsitnijih mirisnih čestica. Za mnoge je taj miris sličan mirisu ruže ili geranijuma ali za mene to je miris rascvetane livade. U njemu je miris trave kao i poljskog cveća u proleće. I ta livada u mojoj sobi je sama srž postojanja. Zeleno radosna, cvetno raspevana u proleće, uspavana i tiha pod snegom, krotka dok je gaze, kose i dok je prži sunce. Potpuno spokojna i tiha u svim tim ciklusima. U sebi ona nosi znanje da sve ono što omogućava svaki njen cvat i svako njeno umiranje, jeste uvek tu. Zato ispunjena apsolutnim mirom može da bude cvet i hrana za pčele, seno i eterično ulje u bočici i miris palmarose.
Ovih dana difuzer u mojoj sobi raspršuje eterično ulja palmarose do najsitnijih mirisnih čestica. Za mnoge je taj miris sličan mirisu ruže ili geranijuma ali za mene to je miris rascvetane livade.
Kao palmarosa, trava sa mirisom cveća, svi mi možemo ostati i srećni i tužni, i ranjivi i jaki, i bolesni i pokošeni i puni energije i poleta, možemo biti nemirni i potpuno spokojni. Možemo biti graditelji ili iscelitelji, roditelji, avanturisti, filozofi i rudari i sve ono što um zamisli ali tek kad potonemo duboko, najdublje kroz sve te krugove postojanja videćemo da sve uloge i sva iskustva traju samo tren i svi ćemo pronaći isto znanje koje ima palmarosa i svaka livada i cela priroda. Trajno spokojstvo i sreća leže iza svih oblika i ciklusa u dopuštanju da sve dolazi i prolazi jer svi oni su sačinjeni od supstance nepromenljivog, večnog, uvek prisutnog. Pogledajmo u to.
Foto: Unsplash